slitina (legura), tvar metalnih svojstava koja se sastoji od osnovnoga metala, kojega u slitini ima najviše i po kojem se ona naziva, i od jednog ili više drugih metala ili, rjeđe, nemetala. Kombiniranjem različitih sastojaka mogu se poboljšati svojstva osnovnoga metala ili dobiti materijal s novim svojstvima koja čisti sastojci nemaju. Slitina je konglomerat mikroskopski sitnih kristala. Ako su sastojci slitine u čvrstom stanju jedan u drugome potpuno topljivi, slitina je čvrsta otopina, tj. homogena smjesa kristala istoga sastava (kristali mješanci); ako su sastojci jedan u drugome netopljivi, slitina je heterogena smjesa njihovih kristala; ako su sastojci jedan u drugome djelomično topljivi, heterogena smjesa sadrži i kristale mješance, a ako se neki sastojci među sobom kemijski spajaju, smjesa mikroskopskih kristala sadrži i tako nastale intermetalne spojeve.
Slitina se obično pripravlja zajedničkim taljenjem sastojaka (→ legiranje). Pritom se često umjesto nekoga metala, kojemu udjel u slitini treba biti malen, uzima feroslitina toga metala. Osim toga, slitina se može dobiti i sinteriranjem sastojaka u obliku praha (→ metalurgija praha), difuzijom jednoga sastojka u površinu drugoga, istodobnom redukcijom različitih ruda, elektrolizom, razgradnjom ili naparivanjem spojeva koji sadrže pojedine sastojke. Danas slitine imaju općenito veću tehničku važnost i širu primjenu od čistih, nelegiranih metala. Najviše se primjenjuju slitine željeza (→ čelik; legirani čelik), a od neželjeznih slitina među najvažnijima su slitine aluminija, bakra, nikla, srebra, magnezija, cinka, mangana, volframa, titanija, olova. (→ metalografija)
