slang [slæŋ] (engl.) (sleng), međunarodni jezikoslovni naziv za riječi i izričaje koji se rabe u neformalnom, kolokvijalnom stilu (komad »djevojka«, kit »muškarac«, cugati »piti«). To mogu biti riječi iz standardnoga jezika koje dobivaju novo značenje (trava »marihuana«), ili se tvore premetanjem slogova (cobra »braco«), kraćenjem (faks »fakultet«), sufiksacijom (diskač »disko klub«), mogu biti dijalektizmi (feštati »slaviti, zabavljati se«), posuđenice iz različitih jezika (frendica »prijateljica«) i nove riječi (pljuga »cigareta«). Poneke od tih riječi u uporabi su samo kratko vrijeme pa se povezuju s pojedinim generacijama (čaga »ples«), a druge ostaju trajno u uporabi (njupati »jesti«, papica »hrana«, kužiti »znati«). Riječi koje izvorno potječu iz slanga katkada se probiju u formalniji pisani stil (kafić »[manja] kavana«, bus »autobus«, Kvatrić »Kvaternikov trg«, slobodnjak »umjetnik ili član koje profesije koji nije u stalnom radnom odnosu«, presica »konferencija za tisak«). One pridonose obogaćivanju i promjenama jezika, iako ih obično ne prihvaćaju puristi.
Poticaj razvoju slanga nastojanje je pojedinih društvenih skupina da i jezičnim sredstvima potvrde svoj identitet te da se odijele od drugih skupina i od opće društvene zajednice pa se taj varijetet razvija u supkulturama (lupeži, narkomani), a posebno nekonvencionalno i maštovito među mladima. U nas se osim naziva slang rabi naziv žargon, rjeđe argot (argo) i šatrovački govor; njihove se definicije u standardnim rječnicima preklapaju, ali ako postoji među njima uporabna hijerarhija s društvenoga stajališta, onda se šatrovački, kojemu je ime u vezi sa šatrom, čergom, jezikom čergaša, Roma, skitnica i sl., smatra najnižim. Naziv žargon može se odnositi i na rječnik različitih zanimanja teže razumljiv prosječnomu govorniku.
