Skarga [ska'~], Piotr, poljski vjerski pisac (Grójec, 2. II. 1536 – Krakov, 27. IX. 1612). Studirao na Krakovskoj akademiji (1552–55), potom u isusovačkom novicijatu u Rimu (1569); predavao na isusovačkom kolegiju u Pułtusku (1571), zatim u Vilniusu, gdje je postao prvi rektor Akademije (1579). Od 1584. živio u Krakovu; postao je (1588) dvorski propovjednik Sigismunda III. Gorljiv i vješt polemičar i glasovit retoričar, zauzimao se za uniju s pravoslavljem (O jedinstvu Božje Crkve – O jedności Kościoła Bożego, 1577), istupao protiv reformacije (Upozorenje evangelicima – Upominanie do ewangelików, 1592); najveću popularnost postigao je hagiografskim Životima svetaca (Żywoty świętych, 1579). Saborskim propovijedima (Kazania sejmowe, 1579) stekao je glas zastupnika interesa poljskoga plemstva.