Rosi [rɔ:'zi], Francesco, talijanski filmski redatelj i scenarist (Napulj, 15. XI. 1922 – Rim, 10. I. 2015). Studirao pravo. Od 1948. na filmu kao asistent redatelja (L. Viscontija, M. Antonionija i M. Monicellija), a bavio se i scenaristikom. Debitirao je 1958. filmom Izazov (La sfida), s motivom korupcije. Politička tematika ostala je središte njegova trajnoga zanimanja, što mu je donijelo epitet »filmskoga novinara crne kronike neorealističkoga podrijetla«. Od 1960-ih u svoje filmove sve više unosi elemente dokumentarizma (istiniti slučajevi, primjena metode struje film istina), ali i eksplicitnost kritičkih političkih opažanja pa je Rosi stekao ugled jednoga od vodećih redatelja struje tzv. političkoga filma. Izdvajaju se Salvatore Giuliano (1962., nagrada za režiju na festivalu u Berlinu), o kontroverznom sicilijanskom odmetniku, Ruke nad gradom (Le mani sulla città, 1963., Zlatni lav u Veneciji), o zloupotrebama u građevinskim projektima, Slučaj Mattei (Il caso Mattei, 1971., Zlatna palma u Cannesu), istraživanje (osobno nastupio kao istražitelj) misteriozne smrti naprednog industrijalca, i vizualno vrlo privlačljivi Izuzetni leševi (Cadaveri eccellenti, 1976), o političkoj pozadini ubojstava nekolicine sudaca. Ostali filmovi: Ljudi protiv (Uomini contro, 1970), Povodom Luckyja Luciana (A proposito Lucky Luciano, 1973), Krist se zaustavio u Eboliju (Cristo si è fermato a Eboli, 1979), Carmen (1984., adaptacija opere G. Bizeta).
