Potebnja (ukr. izgovor [potebn’a'], rus. [pat’ibn’a']), Aleksandr Afanasjevič (Afanas’evič; ukr. Oleksandr Opanasovyč Potebnja), ukrajinski i ruski filolog (Gavrilivka, 22. IX. 1835 – Harkiv, 11. XII. 1891). Diplomirao je na Sveučilištu u Harkivu, na kojem je 1875. bio imenovan profesorom. Bio je širokih interesa te se bavio teorijom književnosti, folklorom i etnografijom, a na području jezikoslovlja podjednako općom lingvistikom, fonetikom, morfologijom, sintaksom i semantikom. Najveći odjek u kasnijoj lingvistici doživjele su pritom njegove sintaktičke studije. Dio svojih radova posvetio je slavenskoj dijalektologiji te poredbenopovijesnoj gramatici, a pisao je i o ukrajinskom jeziku i folkloru. Pod utjecajem Humboldta i Steinthala, ali i Černiševskoga, Bjelinskoga i Dobroljubova, bavio se podrijetlom jezika, odnosom jezika i mišljenja te jezika i nacije. Najznačajniji su mu radovi: O nekim simbolima u slavenskoj narodnoj poeziji (O nekotoryh simvolah v slavjanskoj narodnoj poezii, 1860), Misao i jezik (Mysl’ i jazyk, 1862), Prilozi ruskoj gramatici (Iz zapisok po russkoj grammatike, sv. I–II, 1874; sv. III–IV, 1899–1941) te Prilozi teoriji književnosti (Iz zapisok po teorii slovesnosti, 1905).
