pošumljivanje, umjetno stvaranje šuma ili popunjavanje prirodnoga podmlatka sadnjom sadnica ili sjetvom sjemena drveća i grmlja. Dio je šumskoga proizvodnog ciklusa. Obavlja se radi zadovoljavanja potreba za drvetom i šumskim proizvodima i boljega djelovanja šumskih ekosustava, pravilnijeg iskorištavanja proizvodnih mogućnosti staništa, unošenja genetski boljega sadnog materijala (vrste koje brže rastu, veće su gospodarske vrijednosti, otpornije prema bolestima i štetnicima), stvaranja boljih uvjeta za korištenje mehanizacije i dr. Početak pošumljivanja vezan je uz osnivanje šuma na goletima, napuštenim poljoprivrednim zemljištima, degradiranim pašnjacima, erodiranim zemljištima, požarištima te na mjestima gdje je šuma uništena vjetrom, štetnim kukcima, bolestima i drugim uzrocima. Prilikom izbora vrste ili vrsta drveća za pošumljivanje, posebnu pozornost treba posvetiti goletima, odn. zemljištu s kojega je šuma odavno uklonjena, i degradiranim šumama i šikarama koje treba unaprijediti. Na goletima se najprije mora podignuti pionirska šuma od vrsta koje mogu popraviti stanište. Nakon nje vraća se prirodna šuma, koja je prije degradacije bila prirodna sastojina. Za pošumljivanje se biraju pogodne odlike određenih domaćih ili stranih vrsta drveća i grmlja. Od stranih se vrsta mogu upotrijebiti one koje su prošle proces prilagođivanja staništu kojemu su namijenjene, a proizvodnošću i kvalitetom nadmašuju domaće. Pri pošumljivanju se može koristiti drveće jedne ili više vrsta pa će se tako oblikovati čiste ili mješovite kulture. Mješovite kulture potpunije iskorištavaju proizvodni potencijal staništa i imaju veću opću produktivnost, ali ih je teško održavati zbog međusobne konkurencije različitih vrsta unutar kulture. Čiste kulture lakše se i jeftinije održavaju, a proizvodnja sortimenata (→ sortiment) može se usmjeravati.
