Pizzetti [pic:e't:i], Ildebrando, talijanski skladatelj, dirigent i kritičar (Parma, 20. IX. 1880 – Rim, 13. II. 1968). Studirao je kompoziciju na Konzervatoriju u Parmi. Nakon diplome (1901) privatno je podučavao glazbu, a potom bio pomoćni dirigent u Teatro Regio di Parma (1902–04), profesor kompozicije na tamošnjem Konzervatoriju (1907) te profesor harmonije i kontrapunkta na Konzervatoriju u Firenci (1908; ravnatelj od 1917). Bio je od 1924. ravnatelj milanskoga Konzervatorija, a potom je držao napredne kompozicijske tečajeve na Accademia di Santa Cecilia u Rimu (predsjednik 1947–52). Bio je također počasni član Reale Accademia d’Italia. Kao dirigent, osobito je često gostovao nakon 1930. u SAD-u i Europi. Također je intenzivno pisao i objavljivao glazbene kritike u mnogim talijanskim novinama i časopisima. Zastupajući izrazito konzervativna stajališta, priklanjajući se O. Respighiju i R. Zandonaiju, oštro je osuđivao zbivanja u suvremenoj glazbi i zagovarao povratak tradiciji. Pizzetti je skladao za različite izvoditeljske sastave, no popularnost je stekao ponajviše operama. Sve Pizzettijeve opere, od Fedre (1912) do Klitemnestre (Clitennestra, 1964), uglavnom izbjegavaju lirizam. Za njih je karakteristična specifična deklamacija koja se zrcali u fleksibilnim ariosima i posebnoj brizi za tekst te prirodni ritam talijanskoga jezika.
