piroliza (piro- + -liza), kemijska razgradnja organskih tvari djelovanjem topline na visokoj temperaturi, bez prisutnosti kisika i vode. Pritom se velike molekule razgrađuju na manje, npr. metan se pri 1300 do 1400 °C raspada na vodik i ugljik; drugi plinoviti alkani razgrađuju se već pri mnogo nižim temperaturama (400 do 600 °C). Na pirolizi tekućih alkana temelji se krekiranje naftnih frakcija. U kemijskoj industriji primjenjuje se i piroliza aromatskih ugljikovodika, alkohola, etera, aldehida, ketona, karboksilnih kiselina i njihovih soli. Primjer je industrijske primjene pirolize suha destilacija drva, pri kojoj nastaje drveni ugljen. U mnogim postupcima piroliza se provodi pod povišenim tlakom i temperaturama višima od 430 °C. Piroliza se može primijeniti i za razgradnju otpada spaljivanjem. Brza ili trenutačna piroliza uobičajena je tehnika pri dobivanju tekućine iz čvrste biomase; pritom je vrijeme zadržavanja vrlo kratko (< 2 s), uz veliku brzinu zagrijavanja pri 350 do 500 °C. Prvo umjetno dobivanje organskog spoja, ureje (→ f. wohler), ostvareno je pirolizom amonijeva cijanida.
