Piave [pia:'ve], rijeka u sjeveroistočnoj Italiji; duga je 220 km, porječje obuhvaća 4100 km². Izvire u Karnskim Alpama; u Jadransko more utječe 35 km sjeveroistočno od Venecije. Iskorištava se za umjetno natapanje i proizvodnju električne energije; plovna je 34 km uzvodno od ušća. – Na rijeci Piavi vodila se jedna od posljednjih velikih bitaka u I. svjetskom ratu (od 15. do 23. lipnja 1918), koja je dovela do povlačenja austrougarskih snaga s talijanskog teritorija. Nakon poraza na rijeci Tagliamento (30. X. 1917), u studenom 1917. Talijani su se povukli na desnu obalu Piave od ušća do Quera. Pošto se crta bojišnice ustalila na Piavi, talijanske snage uspjele su odbiti pokušaje austrougarskih snaga da ju iste godine probiju i prijeđu rijeku. U ljeto sljedeće godine (15. VI. 1918) Austro-Ugarska je otpočela opći napad na talijanske snage između ušća Piave i visoravni Sette Comuni. Unatoč početnim uspjesima ta je ofenziva bila ubrzo zaustavljena, a završila je povlačenjem austrougarskih postrojba (21–23. VI. 1918) na početne položaje na lijevoj obali rijeke. Premda su Talijani ponovno zaposjeli položaje na desnoj obali Piave, do kraja rata nisu poduzimali veće ofenzivne akcije. U bitci kraj Piave izbačeno je iz stroja 85 000 talijanskih vojnika (8000 poginulih, 29 000 ranjenih i 48 000 nestalih) i 118 042 austrougarskih vojnika (11 643 poginula, 25 547 nestalih i 80 852 zarobljena). Nakon četiri mjeseca (26. X. 1918) Talijani su s Piave prešli u ofenzivu u smjeru prema Vittorio Veneto i ubrzo probili obrambenu crtu austrougarskih snaga, koje su u rasulu napuštale borbu.
