pegmatit (prema grč. πῆγμα, genitiv πῆγματος: zajedno učvršćeno), stijena koja se pojavljuje u obliku žila, leća, nepravilnih dajkova (pločastih eruptivnih tijela) u matičnoj stijeni ili stijenama oko eruptiva. Vezana je obično za granite, sijenite ili diorite i gabre, pa postoji granitski, sijenitski i dioritski pegmatit. Pegmatit ima redovito krupnija zrna od odgovarajuće eruptivne stijene, jer kristalizira iz ostatka magme pošto je glavna faza kristalizacije intruzivnih stijena prošla. Ta preostala taljevina relativno je fluidnija od petrogene magme, jer je bogata lakohlapljivim sastojcima (voda, fluorovodik, klorovodik, ugljikov dioksid, kisik, sumporov dioksid, sumporovodik, borna kiselina) i lakopokretljivim kompleksima teških metala. Ima pegmatita u kojima se razviju divovski kristali spodumena, dulji od 12 m. Glavni su mineralni sastojci kiselih pegmatita: kremen, ortoklas, mikroklin i pertit, mogu se naći i granat, biotit, muskovit, potom mnogi rjeđi minerali kao beril, fluorit, topaz, turmalin, grafit, kasiterit, kolumbit, molibdenit, uranit, volframit te nosioci elemenata rijetkih zemalja.
