Paracelsus (udomaćeno [parace'lzus]) (pravo ime Philipp Aureolus Theophrast Bombast von Hohenheim), švicarsko-njemački liječnik, alkemičar i filozof (Einsiedeln, 11. XI. ili 17. XII. 1493 – Salzburg, 24. IX. 1541). Pretpostavlja se da je medicinu diplomirao 1510. na Bečkom sveučilištu, a doktorirao 1516. na Sveučilištu u Ferrari. Nakon svršetka studija putovao je Europom i Azijom, a boravio je i u našim krajevima (u Senju). Na tim se putovanjima upoznavao s pučkom medicinom i stjecao praktična iskustva. God. 1527–28. bio je gradski liječnik i profesor medicine u Baselu. Ondje je držao predavanja na njemačkom jeziku (umjesto na službenom latinskom), koja su zbog kritičkog i polemičnoga stajališta prema ondašnjemu liječničkom umijeću pobuđivala veliku pozornost i zbog kojih je bio nazivan »Lutherom medicine«. Zazirao je od autoriteta, pa se ubrzo sukobio s tamošnjim liječnicima. U znak prijezira prema arapskoj medicini, javno je spalio Avicenin (→ ibn sina) Zakonik medicine, tada najcjenjeniji udžbenik za liječnike, nakon čega je pobjegao iz Švicarske i nastavio putovati Europom.
Paracelsus je osnivač ijatrokemije. Odbacio je teoriju o tjelesnim sokovima kao uzrocima bolesti; njihov je postanak tumačio kemijskim promjenama u organizmu te je u liječenje uveo kemijske elemente (živu, željezo, bakar, sumpor, srebro). Bavio se i proučavanjem ljekovitih vrela pa se smatra začetnikom balneoterapije. Proučavao je i bolesti rudara, čime je utjecao na razvoj medicine rada. Odbacivši dotadašnju školsku (galensku) medicinu, koja se temeljila na suhoparnu proučavanju starih knjiga, i oslanjajući se na vlastito iskustvo promatranjem prirode, Paracelsus je dao poticaj prirodoslovno-medicinskom istraživanju. Uz racionalizam, u njegovim se teorijama očituju idealistička shvaćanja. Primjerice, po Paracelsusu, životnim procesima upravlja nevidljiva tajanstvena sila archeus, a četiri temelja medicine čine filozofija, astrologija, kemija i teologija. Iako je za života bio slavan, kod svojih suvremenika nije nailazio na razumijevanje, pa je često bio smatran šarlatanom. Napisao je velik broj djela iz područja medicine, alkemije, astrologije, filozofije i teologije, koja su sabrana i objavljena u 10 sv. (1589–91).
