Oton IV., njemački kralj od 1198., rimsko-njemački car od 1209 (Braunschweig, 1175. ili 1176 – dvorac Harzburg, Donja Saska, 19. V. 1218). Sin bavarskoga vojvode Henrika Lava. Od 1182. živio je u Engleskoj, te postao bliskim suradnikom svojega ujaka kralja Rikarda I., koji mu je 1196. dodijelio grofoviju Poitou i naslov vojvode Akvitanije. God. 1198. bio je izabran za protukralja Filipu Švapskomu, a općenito je bio priznat za kralja tek nakon Filipove smrti (1208). Kada je u Italiji pokušao obnoviti carsku vlast i proširiti carske posjede, sukobio se s papom Inocentom III., koji ga je ekskomunicirao (1210). Pošto je izgubio potporu u Njemačkoj, za budućega je cara (1211) i zatim za kralja (1212) bio izabran Fridrik II. Kada su ga kao engleskog saveznika kraj Bouvinesa potukli Francuzi (1214), napustila ga je većina nekadašnjih pristaša, a službeno je zbačen s kraljevske vlasti 1215.