Osborne [ɔ'zbɔ:n], John, engleski dramatičar (London, 12. XII. 1929 – Shrewsbury, Shropshire, 24. XII. 1994). Rani uspjeh postigao je dramom Osvrni se gnjevno (Look Back in Anger, 1956; film snimljen 1959), veći dio koje čine buntovne, feljtonistički pisane tirade glavnog lika, prvoga gnjevnoga mladoga čovjeka (→ angry young men) na engleskim pozornicama. Sličan gnjevni mladić, koji ipak sumnja u punu opravdanost svojega bunta, glavni je lik drame Epitaf za Georgea Dillona (Epitaph for George Dillon, 1958), napisane u suradnji s Anthonyjem Creightonom. U Zabavljaču (The Entertainer, 1957; film 1960) na način epskoga teatra realistički vođenu radnju razbija nizom ubačenih kabaretskih točaka. Boljim od biografske drame Luther (1961) ocijenjen je Neprihvatljiv dokaz (Inadmissible Evidence, 1964; film 1968), u kojem je glavni lik sredovječni traumatizirani odvjetnik. Autor je dviju autobiografija, Osoba boljega soja (A Better Class of Person, 1981) i Gotovo gospodin (Almost a Gentleman, 1991), koje odlikuju duhovitost i sarkastičan odnos prema bližnjima. Bio je scenarist ekranizacija vlastitih drama (Osvrni se gnjevno, 1959., i Zabavljač, 1960., oba u režiji T. Richardsona), za film je 1963. adaptirao roman H. Fieldinga Tom Jones (režija T. Richardson; Oscar za scenarij), a tip gnjevnoga mladog čovjeka postao je paradigmatskim junakom struje socijalističkog realizma u britanskom filmu potkraj 1950-ih i početkom 1960-ih (uloge R. Burtona, A. Finneya, Laurencea Harveyja), kao svojevrsna britanska inačica američkog buntovnika bez razloga.
