Orozije, Pavao (lat. Paulus Orosius), hispanski teolog i povjesničar (Braga, Portugal, ? – ?, nakon 418). Svećenik, bježao pred Vandalima u Afriku (414); često posjećivao sv. Augustina u Hiponu, na čiju je preporuku boravio kod sv. Jeronima u Betlehemu i s njim se borio protiv pelagijevaca (Apologetska knjiga protiv pelagijevaca – Liber apologeticus contra Pelagianos). Najznačajnije mu je djelo Povijesti protiv pogana (Historiae adversus paganos, 417–418), u 7 knjiga, pregled opće povijesti od početka svijeta do 417., kojim je htio nadopuniti Augustinovo djelo O državi Božjoj. Služio se antičkim i kršćanskim (Euzebije) piscima, a suvremene događaje opisivao je prema vlastitim opažanjima. Dokazivao da je pretkršćansko doba obilovalo ratovima, zlima i nevoljama pa zato kršćani nisu krivi za suvremena barbarska pustošenja, kako su tvrdili poganski pisci. Djelo je imalo velikoga odjeka kroz cijeli srednji vijek i važan je povijesni izvor za razdoblje oko 400.
