oker (njem. Ocker < lat. ochra < grč. ὤχρα, prema ὠχρός: žut; blijed), prirodni anorganski pigment kojemu je, uz veće primjese gline, glavni sastojak hidratirani željezni(III) oksid (FeOOH), a sadrži i nešto manganovih i kalcijevih spojeva. Porastom udjela željeza i mangana boja okera prelazi iz žute u smeđu i crvenosmeđu. Boju mijenja i žarenjem; najprije postaje intenzivnijom, a zatim prelazi u tamnije nijanse uz istodobno povećanje pokrivne moći. U prapovijesti se oker upotrebljavao za bojenje i slikanje, ali i u obredne svrhe. Crveni oker simbolizira boju života i stari su mu narodi pripisivali snagu krvi. Već od paleolitika rabio se za posipanje tijela pokojnika ili se pokojniku prilagao u grob kao grumen. Poslije se rabio kao važan pigment za boje i lakove, a danas su ga iz uporabe gotovo potpuno istisnuli sintetski željezni oksidi, pa se žuti sintetski željezni oksid također naziva okerom.
