struka(e): kemija

neodimij (neo- + grč. δίδυμος: dvostruk), simbol Nd (novolat. neodymium), kemijski element iz skupine lantanoida (atomski broj 60, relativna atomska masa 144,24); ima 7 stabilnih izotopa, od kojih je najobilniji 142Nd. God. 1885. otkrio ga je → C. Auer von Welsbach. Najrašireniji je element → rijetkih zemalja, ali ne tvori bogatije rudne naslage. Glavni je izvor neodimija mineral → monacit, koji se nalazi u monacitnim pijescima i iz kojega se neodimij dobiva složenim postupkom koji završava razdvajanjem lakih lantanoida s pomoću ionskog izmjenjivača. U elementarnom stanju neodimij je bijeli metal s talištem pri 1016 °C i gustoćom 7,0 g/cm³; na zraku oksidira, u spojevima je trovalentan. Rabi se za pripravu lakih slitina (posebno s magnezijem), stakla koja sadrže neodimij služe u laserskoj tehnici, a oksid nalazi primjenu u bojenju stakla, emajla i porculana.

Citiranje:

neodimij. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 28.11.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/neodimij>.