Neidhardt [na'jdhart], Velimir, hrvatski arhitekt i urbanist (Zagreb, 7. X. 1943). Diplomirao 1967. i doktorirao 1990. na Arhitektonskome fakultetu u Zagrebu, gdje je pohađao Majstorsku radionicu Drage Galića (1968–70), a potom se usavršivao u SAD-u (1974–75. Harvard University i Massachusetts Institute of Technology; 1975–76. u arhitektonskoj tvrtki Skidmore, Owings & Merrill u Chicagu). U Zagrebu zaposlen u Arhitektonskome birou Medveščak (1968–74) i Urbanističkom institutu Hrvatske (1976–94). Istodobno od 1979. nastavnik na Arhitektonskome fakultetu, od 1991. honorarni docent, a od 1993. izvanredni profesor, potom 1994–99. redoviti profesor; od 2015. profesor emeritus. Godine 1996. osnovao tvrtku Neidhardt d.o.o. Predsjednik Udruženja hrvatskih arhitekata 1995–99. Projektirao je i realizirao u Mrkonjić Gradu Upravnu zgradu policije i stambene višekatnice (1970–71., s Lujom Schwererom), u Banjoj Luci Robnu kuću Boska i Dom radničke solidarnosti (1973–79., s Ljerkom Lulić i Jasnom Nosso, Nagrada »Viktor Kovačić« 1979), u Zagrebu Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu, reprezentativnu, monumentalnu javnu palaču ekspresivna izraza (1978–95., s Marijanom Hržićem, Zvonimirom Krznarićem i Davorom Manceom, Nagrada Zagrebačkog salona 1979., Nagrada »Vladimir Nazor« 1995), poslovnu zgradu INA-Trgovine, postmodernističko ostvarenje s klasicističkim citatima (1985–89., Nagrada »Vladimir Nazor« 1989), poslovnu zgradu Croatia osiguranja s visokotehnološkim providnim sklopovima u pročelju (2004., Miramarska cesta), Zračnu luku »Franjo Tuđman« (2017., s Brankom Kinclom i Jurom Radićem, WAN Transport Award 2017) te niz obiteljskih kuća većinom u rezidencijalnim četvrtima sjevernoga dijela grada (Kuća Tomašić, Gornje Prekrižje, 1997–98). Ističu se i prvonagrađeni natječajni projekti: za Gradsko središte Banje Luke (1973), te oni zagrebački za Kongresni centar (1985), Zgradu Jadranskog naftovoda (1989), Svjetski trgovinski centar (1991) i Blok »Badel« (1993). Sudjelovao je i u urbanističkom planiranju (Urbanistički plan Petrinje, 1976; Prostorni plan općine Petrinja, 1977., s Fedorom Wenzlerom). Objavio knjigu Čovjek u prostoru: antroposocijalna teorija projektiranja (1997) te članke u stručnim i znanstvenim časopisima i knjigama. Izlagao na Trijenalu u Milanu 1996. te samostalno u Hrvatskom muzeju arhitekture HAZU 2001. Od 1991. redoviti član HAZU-a, a od 2019. njezin predsjednik.
