Nedić, Martin, hrvatski književnik (Tolisa kraj Orašja, BiH, 1. IV. 1810 – Tolisa, 16. V. 1895). Franjevačkomu redu pristupio 1825. Diplomirao teologiju i filozofiju u Madžarskoj (1835). Od 1836. bio je kapelan u Orašju, a 1839. postavljen je za profesora srednje samostanske škole u Kraljevoj Sutjesci. Zbog dobra poznavanja turskog jezika bio je poslanik franjevačkoga reda u Carigradu (1843. i 1845). God. 1848. postao je župnikom u Ulicama (nedaleko od Brčkog), a 1851. definitor Franjevačke provincije Bosne Srebrene. God. 1852. bio je član provincijskoga poslanstva u Beču, koje se zauzimalo za mogućnost školovanja bosanskih klerika u austrijskim školama. Od 1854. bio je provincijal, od 1856. župnik i profesor u Kraljevoj Sutjesci, a od 1861. župnik u Tolisi, gdje je dao podići školu, crkvu i samostan. Već od mladosti bio je pristaša ilirskoga pokreta u Bosni te suradnik Danice ilirske, a poslije i Arkiva za pověstnicu jugoslavensku. Pod različitim pseudonimima (Vila bosanska, Žalovan i dr.) objavljivao je članke uglavnom u hrvatskim listovima (Obzor, Glasnik biskupije bosanske i sriemske). Također se bavio heraldikom i leksikografijom. Značajnija djela: Razgovor koga vile ilirkinje imadoshe u pramalitje godine 1835 (1835), Pokret godine 1848. i 1849: narodna spevanja od Žalovana i njegova brata Bošnjaka (1851), Ratovanje Slovinskog naroda proti Turcima godine 1875–1878 (1881), Život fra Marijana Šunjića (1883).
