Miletič [mi'~], Ljubomir Georgiev, bugarski filolog (Štip, 1. I. 1863 – Sofija, 1. VI. 1937). Član (od 1898) i predsjednik (1926–37) Bugarske akademije znanosti; suosnivač prve bugarske više škole (1888), potonjega sofijskog Sveučilišta (od 1904). Studirao u Zagrebu i Pragu. Kao znanstvenik formirao se pod utjecajem mladogramatičara. Proučavajući značajke bugarskog jezika (njegovu analitičnost, postpozitivni član i dr.), dokazivao da su one rezultat samostalnoga jezičnog razvoja na tendencijama koje su se pokazale u praslavenskome. Autor je niza radova s područja povijesti bugarskog jezika, npr. Član u bugarskom i ruskom jeziku (Členǎt v bǎlgarskija i ruskija ezik, 1901), i dijalektologije, npr. Istočni bugarski govori (Das Ostbulgarische, 1903). Istražujući povijest slavenskih naselja u Bugarskoj i bugarskih u susjednim zemljama (Jugoslaviji, Rumunjskoj, Grčkoj), posebnu je pozornost obratio pisanim spomenicima na njihovim govorima, npr. u radovima Dakorumunji i njihova slavenska pismenost (Dako-romǎnite i tjahnata slavjanska pismenost, 1893), Transilvanski Bugari i njihov jezik (Sedmigradskite bălgari i tehnijat ezik, 1926).
