struka(e): astronomija | geofizika
Milanković, Milutin
srpski geofizičar i astronom
Rođen(a): Dalj, 28. V. 1879.
Umr(la)o: Beograd, 12. XII. 1958.

Milanković, Milutin, srpski geofizičar i astronom (Dalj, 28. V. 1879Beograd, 12. XII. 1958). Srednju školu završio je u Osijeku (1896), studij građevinarstva u Beču (1902), gdje je i doktorirao (1904). Do 1909. radio je kao inženjer u Austriji, zatim kao sveučilišni profesor u Beogradu. Bio je redoviti član Srpske akademije nauka i umetnosti od 1924 (potpredsjednik od 1948), dopisni član JAZU (danas HAZU) od 1925. Otkrio je da su periodične promjene ekscentriciteta Zemljine putanje i nagiba Zemljine rotacijske osi uzrok dugoročnih klimatskih promjena (što je putanja izduljenija i što je veći otklon ekvatorske ravnine od ravnine ekliptike razlika između godišnjih doba je ekstremnija), tj. nastanka i nestanka ledenih doba (Milankovićevi ciklusi). Ustanovio je osnovni period od približno 100 000 godina i sekundarne periode od približno 400 000 i 125 000 godina, u kojima zbog promjene ekscentriciteta Zemljine putanje nastaju značajne promjene primljene količine Sunčeva zračenja. Osim toga našao je i period promjene nagiba Zemljine osi od približno 41 000 godina, koji dovodi do smanjenja Sunčeva zračenja u višim geografskim širinama. Glavna djela: Matematička teorija termičkih pojava izazvanih Sunčevim zračenjem (Théorie mathématique des phénomènes thermiques produits par la radiation solaire, 1920), Sekularna pomicanja polova (Säkulare Polverlagerungen, 1933), Pravilo o obasjavanju Zemlje i njegova primjena na problem ledenih doba (Kanon der Erdbestrahlung und seine Anwendung auf das Eiszeitproblem, 1941). Po njemu su nazvani krateri na Mjesecu i Marsu (Milankovic) i planetoid (1605 Milankovitch).

Citiranje:

Milanković, Milutin. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 5.12.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/milankovic-milutin>.