Mikoczi (Mikoczy) [mi'koci], Josip, hrvatski povjesničar (Zagreb, 12. III. 1734 – Zagreb, 22. III. 1800). Godine 1751. pristupio isusovačkomu redu. Nakon dvogodišnjega novicijata u isusovačkome samostanu Trenčín bio je profesor na isusovačkoj gimnaziji u Varaždinu (1761/62., ponovno 1767) i Sveučilištu u Trnavi (1763–65). Nakon ukinuća isusovačkoga reda 1773. vratio se u Zagreb, gdje je na nekadašnjoj isusovačkoj gimnaziji predavao poetiku i grčki. Od 1783. do 1798. bio je knjižničar Kraljevske akademije znanosti, a od 1793. do 1797. gimnazijski vjeroučitelj. U svojem glavnom povijesnom djelu Zapisi o hrvatskoj povijesti, prva knjiga (Otiorum Croatiae liber unus, 1806), u šest je poglavlja, na temelju povijesnih izvora i tiskanih povijesnih djela, obradio različite probleme hrvatske povijesti do 1102. Ujedno je napisao povijest hrvatskih banova, koje je prvi dio, naslovljen Banovi Dalmacije, Hrvatske i Slavonije do XIV. st. (Banorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae ad saeculum XIV), 1872. objavio I. Kukuljević Sakcinski u Arkivu za pověstnicu jugoslavensku. Drugi dio naslovljen Različite zabilješke o banovima kraljevstva Hrvatske od XIV. do XV. st. (De banis regni Croatiae saeculi XIV et XV notata varia), ostao je u rukopisu. U rukopisu su sačuvana i njegova djela Historijski i topografski leksikon (Lexicon historicum et topographicum), Neka razmatranja o ispravama izdanima zagrebačkoj Crkvi u XIII. st. (Observationes quaedam ad diplomata edita saec. XIII in favorem ecclesiae Zagrabiensis), Geografski opis kraljevstva Hrvatske i Slavonije (Geographica descriptio regni Croatiae et Slavoniae). Osim povijesnih studija pisao je i teološke rasprave. Koristio se pseudonimom Alojzije Blumenthal (Aloysius Blumenthal).
