metan (met[il] + [alk]an), najjednostavniji ugljikovodik, CH4, prvi član homolognoga niza alkana, po sastavu i strukturi najjednostavniji organski spoj uopće. To je plin bez boje i mirisa, neotrovan, u vodi slabo topljiv, lakši od zraka; izgara modrikastim plamenom, a smjesa zraka i metana eksplozivna je ako je volumni udjel metana 5 do 14%. Metan je glavni, često i gotovo jedini sastojak (99%) prirodnoga plina. Nastaje pri anaerobnom raspadanju organskih tvari djelovanjem mikroorganizama, npr. u močvarama (naziva se i močvarnim plinom), mulju otpadnih voda i crijevima ljudi i životinja. Nalazi se i u vulkanskim plinovima, a nerijetko se pojavljuje i u rudnicima, osobito u ugljenokopima, gdje može uzrokovati eksplozije. Nastaje i pirolizom organskih tvari, npr. pri suhoj destilaciji ugljena, pa se nalazi u koksnom plinu, zatim pri hidrogenaciji i rasplinjavanju ugljena, posebno pod tlakom i u prisutnosti vodika. Metan se, ponajprije kao sastojak prirodnoga plina, upotrebljava kao gorivo u industriji i kućanstvu te kao pogonsko gorivo za motorna vozila. Metan je i važna sirovina u kemijskoj industriji pa služi za pripravu sinteznoga plina za proizvodnju amonijaka i metanola, njegovim se kloriranjem dobivaju klorirani ugljikovodici (metil-klorid, kloroform, tetraklormetan i dr.), a nepotpunim izgaranjem čađa. Udjel metana u atmosferi ljudskom se djelatnošću u posljednjih 150 godina udvostručio; iako prisutan u tragovima, ubraja se u plinove koji pridonose efektu staklenika.
