Marović, Dražen, hrvatski šahist i publicist (Split, 14. I. 1938). Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu; magistrirao iz američke književnosti. Juniorski prvak Hrvatske 1956., velemajstor od 1975. Srebrne medalje osvajao je kao član reprezentacije na Studentskoj olimpijadi (1962. i 1963), kao igrač seniorske državne reprezentacije na europskom prvenstvu (1961. i 1965) i njezin sekundant na šahovskim olimpijadama. Najveći uspjesi: 1. mjesto (Sainte Maxime, 1982), podjela 1. i 2. mjesta (Málaga, 1968; Zagreb, 1971; Virovitica, 1978), 2. mjesto (Zagreb, 1972; Málaga, 1980), 4. mjesto (Skoplje, 1970). Remizirao je s 20-ak najjačih svjetskih igrača, a pobijedio je T. Petrosjana, B. Spaskoga i V. Korčnoja. Urednik Šahovskoga glasnika (1966–97). Izbornik i trener hrvatske reprezentacije (1991–97). Napisao 31 knjigu (u 60 izdanja) s područja šaha, od kojih su značajnije: Moderna teorija otvaranja (1986), Temelji strategije i taktike (1988), Inspirirani trenuci (1988) i dr.