Mandić, Nikola, hrvatski političar (Dolac kraj Travnika, BiH, 17. I. 1869 – Zagreb, 7. VI. 1945). God. 1893. doktorirao pravo u Beču. Bio je jedan od osnivača Hrvatske narodne zajednice u Sarajevu (1907) te njezin prvi predsjednik. U Sarajevu utemeljio Hrvatsku centralnu banku. Od 1910. bio je zastupnik Bosansko-hercegovačkoga zemaljskog sabora, a od 1911. njegov potpredsjednik, zatim predsjednik. Istodobno je bio donačelnik Sarajeva, a od 1914. zamjenik zemaljskoga poglavara. Izabran za člana Privremenoga narodnog predstavništva (1918) i zastupnika u Konstituanti (1920). Za Nezavisne Države Hrvatske bio je državni tajnik u mirovini i predsjednik odvjetničke komore u Sarajevu, a od 2. IX. 1943. predsjednik Vlade NDH. Sudjelovao je u pregovorima s HSS-om o stvaranju koalicijske vlade. Pošto je u svibnju 1945. s ostalim članovima vlade napustio Hrvatsku, bio je zarobljen u Austriji, izručen Jugoslaviji (17. V. 1945) te osuđen na smrt i pogubljen.
