struka(e): |

aristokracija (grč. ἀρıστοϰρατία: vladavina najboljih).

1. Vladavina malog povlaštenog društvenog sloja. Odlika te manjine, u prvotnom značenju pojma aristokracija, temelji se na vrlini (krjeposti). Poslije se razumijevanje toga naziva osniva na povlastici po rodu (patriciji, feudalno plemstvo), imovinskom cenzusu, naobrazbi, profesiji, naslijeđenim socijalno-ekonomskim i kulturnim prednostima. Pojam je uveo Platon, a Aristotel ga određuje kao poredak u kojem vladaju najbolji. Primjer aristokratske vladavine bila je Sparta, gdje su vlast imali kraljevi i predstavnici uglednih obitelji, doživotni članovi vijeća staraca (geruzija). U srednjem vijeku razvile su se aristokratske monarhije, u kojima plemstvo politički utječe na dvor, te aristokratske republike (Venecija, Genova, Dubrovnik), u kojima aristokratska manjina ima vlast utemeljenu na republikanskim načelima.

2. Pojmom aristokracija označivani su najviši slojevi u crkvenoj hijerarhiji, plemstvu, među feudalcima, najbogatiji sloj industrijalaca i vlasnika financijskoga kapitala.

3. U sociologiji se pojam aristokracija upotrebljava u analizi karakteristika društvene elite.

4. U razgovornom jeziku i prenesenom smislu terminom aristokracija označuju se osobe koje se ističu vrlinama, otmjenošću, te najbogatiji, gornji sloj društva.

Citiranje:

aristokracija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/aristokracija>.