Lukšić, Irena, hrvatska književnica i prevoditeljica (Duga Resa, 10. III. 1953 – Duga Resa, 10. III. 2019). Studij rusistike i komparativne književnosti završila 1978. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirala 1996. Isprva je pisala u maniri proze u trapericama, a potom s prevladavajućim postmodernističkim elementima. Objavila je romane Konačište vlakopratnog osoblja (1981), Traženje žlice (1987), Povratak slomljene strijele (2000), Pismo iz Sankt-Peterburga (2006), Nebeski biciklisti (2008), knjige kratkih priča i proza Sedam priča i jedan život (1986), Noći u bijelom satenu (1995), Sjajna zvijezda Rovinja (2001) i dr. Izvođene su joj televizijske i radijske drame. Objavljivala je znanstvene i stručne članke iz rusistike, a uredila je više antologija s područja rusko-hrvatskih književnih odnosa, baveći se ruskom disidentskom i emigrantskom književnošću. Prevodila je s ruskoga jezika.
