Lukežić, Iva, hrvatska jezikoslovka (Lovreć kraj Imotskoga, 3. I. 1936). Nakon završetka učiteljske škole i potom pedagoške akademije radila je kao učiteljica. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1970. diplomirala je jugoslavenske jezike i književnosti i 1987. doktorirala temom Čakavski ikavsko-ekavski dijalekt (knjiga 1990). Predaje dijalektologiju, povijest hrvatskog jezika i staroslavenski jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci od 1979; redovita profesorica od 1999. Glavne znanstvene prinose dala je iz dijalektologije, osobito čakavske (Trsatsko-bakarska i crikvenička čakavština, 1996; Govori Klane i Studene, 1998; Govori otoka Krka, 1998., s Marijom Turk), i iz povijesti hrvatskog jezika. Na temelju sustavnih terenskih istraživanja opisala je i klasificirala mnoge čakavske govore. Polazeći od jezičnopovijesnog razvoja i poredbene raščlambe triju hrvatskih narječja dala je sintezu razlikovnih odrednica štokavskog narječja (članak Štokavsko narječje, 1998).
