liko, stari naziv za sekundarnu koru, vrlo čvrste i žilave svježnjiće neodrvenjenih stanica koje stvara kambij na svojoj vanjskoj strani. – Vlakna lika dobivala su se močenjem ili kuhanjem te guljenjem s kore lipe, brijesta, vrbe, bagrema. Zbog svoje čvrstoće upotrebljavala su se za vezanje u seoskim domaćinstvima i poljoprivredi, za pletenje i sukanje užeta, za izradbu pletenih predmeta (prostirača, otirača, vreća, košarica, rešeta, obuće, stolnjaka, zastora). Likove vrpce od lišća nekih palmi poznate su pod imenom rafija.
