Lemmon [le'mən], Jack (pravo ime John Uhler Lemmon III), američki filmski i kazališni glumac (Boston, 8. II. 1925 – Los Angeles, 27. VI. 2001). Sin industrijalca, školovao se na Harvardovu sveučilištu. Nakon nastupa u kazalištu i na televiziji, na filmu debitirao 1954., a 1955. dobio Oscara za epizodnu ulogu u filmu Gospodin Roberts (Mr. Roberts) J. Forda i M. Le Roya. Iznimno darovit, potkraj 1950-ih izgradio osobni stil komičnoga (kadšto i na rubu slapsticka), ali i životno uvjerljiva tumačenja uglavnom nemoćnih, nervoznih, smiješno gnjevnih urbanih tzv. malih ljudi, a najveće domete ostvario je u filmovima Richarda Quinea, te B. Wildera: Neki to vole vruće (Some Like It Hot, 1959) i Apartman (The Apartment, 1960). Nastupio je u još četiri Wilderova filma, a 1960-ih i 1970-ih često s W. Matthauom (npr. Kolačić sudbine – The Fortune Cookie, 1966). Nakon uloge alkoholičara u filmu Dani vina i ruža (Days of Wine and Roses, 1962) B. Edwardsa sve češće je nastupao u dramskim ulogama promašenih, okolnostima zbunjenih i ogorčenih ljudi kao u Spasite tigra (Save the Tiger, 1973) J. G. Avildsena (za tu je dobio Oscara), Zatočenik druge avenije (The Prisoner of Second Avenue, 1975) Melvyna Franka, Kineski sindrom (The China Syndrome, 1979) Jamesa Bridgesa (za tu je ulogu nagrađen u Cannesu), Nestali (Missing, 1982) Coste Gavrasa, Kratki rezovi (Short Cuts, 1993) R. Altmana i Glengarry Glen Ross (1992) Jamesa Foleya (za koju je nagrađen u Veneciji). Nastupao je sve do kraja života, ukupno u pedesetak filmova. Na listi najpopularnijih američkih glumaca nalazio se 1963–66. i 1968–70., a osim dobivenih Oscara za tu je nagradu bio nominiran još šest puta; režirao je film Kotch (1971), a 1988. dobio je priznanje Američkog filmskog instituta za životno djelo.
