Lancaster [læ'ŋkəstə], engleska kraljevska kuća koja je vladala 1399–1461. Ime je dobila po posjedu Lancaster, koji se nalazio u srednjovjekovnoj engleskoj grofoviji Lancashire. Rodonačelnik kuće bio je Edmund, sin Henrika III., koji je 1267. stekao feud i plemićki naslov Earl of Lancaster. Eduard III. podignuo je čast earla na vojvodsku, podijelivši ju Johnu od Gaunta, koji je 1362. postao prvi Duke of Lancaster. Kraljevi iz kuće Lancaster, koja je bila ogranak kraljevske kuće Plantagenet, bili su Henrik IV., Henrik V. i Henrik VI. Za vladavine Henrika VI. bio je završen 1453. stogodišnji francusko-engleski rat na štetu Engleske. Budući da je englesko građanstvo istaknulo novoga pretendenta na kraljevsko prijestolje, Rikarda iz kuće York, započeo je dugogodišnji rat obitelji Lancaster i York, poznat kao Rat dviju ruža (ratni simbol kuće Lancaster bila je crvena, a kuće York bijela ruža). God. 1461., pobjedom kuće York, na englesko je prijestolje došao Eduard IV., ali se Rat dviju ruža nastavio, s promjenljivom srećom, do 1485. Sukob je okončan tek 1509., dolaskom na prijestolje Henrika VIII.
