kvartar (prema lat. quartus: četvrti), mlađi razdjel kenozoika kao posljednjega velikoga geološkog razdoblja na Zemlji. Dijeli se na pleistocen (diluvij) i holocen (aluvij). Pleistocen je trajao gotovo 1,8 milijuna godina, holocen traje tek 10 000 godina, a traje i danas. Osnovno je obilježje kvartara znatan pad prosječne godišnje temperature Zemlje, zbog čega su se zaledile goleme površine kontinenata, osobito na sjevernoj hemisferi. Ledene mase pokrivale su ne samo današnje arktičko područje nego i sjeverne prostore Europe (baltičke zemlje, Rusija, Poljska i sjeverna Njemačka), Sjevernu Ameriku i Sibir. U ostalim predjelima sjeverne hemisfere zaleđenje je zahvatilo područje visokih planina (Alpe, Karpati, Pireneji, Prokletije, Durmitor i dr.). Ostatci morenskoga materijala, koji je nastao djelovanjem ledenih pokrova i ledenjaka, nalaze se u svim područjima nekadašnjega zaleđenja.
Oscilacija klimatskih faktora uzrokovala je više glacijala (ledenih doba) i interglacijala (međuledenih doba); u području Alpa bila su četiri glacijala (Günz, Mindel, Riss i Würm). Klimatski su se pojasi u glacijalu pomicali prema ekvatoru, a u interglacijalu prema polovima. To je utjecalo na geološka zbivanja i na biološke promjene. Česte su bile velike seobe organizama, njihovo ugibanje ili prilagođivanje novim prilikama. Samo u toplijim područjima, osobito tropskima, život je tekao kontinuirano, bez većih smetnji. U prostorima između sjevernog ledenog pokrivača i Alpa u glacijalu je bila uništena termofilna pliocenska flora (Vinca, Syringa i dr.), a u interglacijalima ona je ponovno naselila napuštena područja, pa se na nekim mjestima održala do danas. U Americi i u istočnoj Aziji, gdje nema poprječnih gorskih lanaca, flora je lakše migrirala, pa su se zbog toga stariji elementi također mogli lakše sačuvati do današnjega dana. Kvartarna flora sjeverne i srednje Europe dijeli se u tri osnovne zajednice, koje su se višestruko izmjenjivale. To su flora tundre uz rub leda (Dryas, Betula, Saxifraga i dr.), flora stepe (trave, mahovine i niže grmlje), koja je karakteristična za nezaleđena europska područja u glacijalu, i šumska flora interglacijala (bor, breza, lijeska, brijest, bukva, miješana šuma hrasta i dr.). Klima je znatno utjecala i na raspored faune. Gmazovi i vodozemci nisu imali većega značenja. Ptice su se jače razvijale, osobito trkačice, na novozelandskom i australskom području. Sisavci su bili brojno zastupljeni. U Australiji su se snažno razvili tobolčari i kljunaši, a u Južnoj Americi, uz tobolčare, i krezubice. U Sjevernoj Americi, Europi, Aziji i Africi fauna sisavaca bila je vrlo različita. Uz medvjede (Ursus spelaeus, U. arctos) značajni su bili vuk, lisica i hijena (Hyaena spelaea). Česti su bili glodavci: dabar (Castor) i svizac (Arctomys). Od pliocenskih rilaša Mastodon dolazi u sjevernoameričkom pleistocenu, a Stegodon u azijskom pleistocenu; od njega je potekao Elephas planifrons. Poslije se pojavio mamut (Elephas primigenius), koji se najdulje održao u Sibiru, gdje je živio i nakon posljednjega glacijala. Od konja je bio značajan Equus przewalskii, koji i danas živi u Mongoliji zajedno s divljim magarcem. Česti su bili nosorošci, divlje svinje, pa jeleni (Cervus megaceros, Rangifer tarandus i dr.). Najznačajniji događaj kvartara svakako je bila pojava čovjeka. Pleistocen se u cjelini poklapa s arheološkim razdobljem paleolitika, premda najstarije ljudske izrađevine iz Afrike potječu već iz pliocena. Prijelaz pleistocena u holocen, prije deset tisuća godina, u arheološkom smislu označen je mezolitikom ili srednjim kamenim dobom.
U Hrvatskoj su kvartarne naslage vrlo raširene. U riječnim dolinama taložili su se pijesak, šljunak i sedra, a u jezerima gline. Na otocima i uz obalu na mnogim se mjestima nalaze koštane breče, koje su sastavljene pretežito od kostiju sisavaca. Živi pijesak nataložen je kraj Đurđevca, a praporne su naslage u području Bilogore, Đakovštine, Srijema i dr. Špiljski sedimenti također su prilično rašireni, pa su u njima često sačuvana bogata fosilna ležišta (Hušnjakovo kraj Krapine, Veternica kraj Zagreba, Cerovačke pećine kraj Gračaca i dr.).