Kuryłowicz [kurɨło'v’ič], Jerzy, poljski jezikoslovac, indoeuropeist, semitolog (Stanislav, danas Ivano-Frankivsk, Ukrajina, 26. VIII. 1895 – Krakov, 28. I. 1978). Studirao je u Beču, Lavovu i Parizu (gdje je pohađao predavanja iz indoeur. jezikoslovlja kod A. Meilleta); bio profesor poredbenoga jezikoslovlja na sveučilištima u Lavovu (1928–45), Wrocławu (1946–48) i Krakovu (1948–65). Istražujući hetitski jezik otkrio je 1927. u njemu odraze indoeuropskih »laringala«, glasova koje je teorijskim razmatranjem pola stoljeća prije rekonstruirao F. de Saussure. Značajan prinos dao je i proučavanju indoeur. prijevoja u knjizi Prijevoj u indoeuropskome (L’Apophonie en indo-européen, 1956). Velik je njegov prinos usmjeravanju poredbene lingvistike strukturalnim metodama. Bavio se i općom lingvistikom te obradio pojam hijerarhije funkcija jezičnih elemenata, razvio teoriju analogije itd. Unaprijedio je akcentologiju povezujući ju s morfologijom. Izabrane članke i druge radove objavio je u knjizi Lingvističke skice (Esquisses linguistiques, 1960).