kromatografija (kromato- + -grafija), fizikalno-kemijska tehnika odjeljivanja, u kojoj se sastojci smjese raspoređuju između dviju faza, od kojih je jedna nepokretna, a druga pokretna. Nepokretna faza dio je kromatografskoga sustava, a može biti čvrsta, kapljevita ili u obliku gela. Pokretna je faza fluid koji prolazi kroz nepokretnu fazu ili uzduž nje u određenom smjeru. To može biti kapljevina (tekućinska kromatografija) ili plin (plinska kromatografija). Pokretna faza u plinskoj kromatografiji naziva se plin nosilac, a u tekućinskoj eluens. Glavne su vrste kromatografije: frontalna kromatografija, kromatografija istisnućem i kromatografija ispiranjem. Uobičajena je i podjela prema obliku kromatografske podloge na kolonsku i plošnu kromatografiju. Kromatografske se metode često dijele prema fizikalnom stanju pokretne i nepokretne faze: plinsko-tekućinska kromatografija (GLC), plinsko-čvrsta kromatografija (GSC), tekućinsko-tekućinska kromatografija (LLC), tekućinsko-čvrsta kromatografija (LSC) i plinsko-tekućinska razdjelna kromatografija (GLPC). Danas se u tekućinskoj kromatografiji rabe vrlo fine čestice nepokretne faze i visoki ulazni tlakovi, pa se ona naziva tekućinskom kromatografijom visoke djelotvornosti (HPLC). Prema mehanizmu odjeljivanja razlikuje se adsorpcijska, razdjelna, ionsko-izmjenjivačka, afinitetna i kromatografija isključenjem. Detekcija se temelji na ionizaciji te na optičkim i elektrokemijskim mehanizmima. Najveći je problem kromatografskih analiza priprema uzorka, odjeljivanje analita od matriksa (uzorak bez analita) i prilagođivanje različitih uzoraka i koncentracijskih područja mjernim uvjetima pokretne i nepokretne faze. Dobra priprema uzorka i odabir pravoga kromatografskog sustava omogućuje kompletne analize iona, radikala i spojeva organskog i anorganskog podrijetla, neovisno o agregatnome stanju uzorka. Često se tekućinska i plinska kromatografija rabe kao tehnike separacije analita za druge tehnike detekcije.
Začetnikom kromatografije smatra se M. S. Cvet (1906), a početci kromatografije u Hrvatskoj vezani su uz ime Đ. Deur-Šiftar (plinska kromatografija) te S. Turine (tankoslojna kromatografija). Tijekom 1990-ih otvorio se pri Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije Centar za kromatografiju, gdje se tankoslojnom kromatografijom bavi M. Kaštelan-Macan, a ionskom kromatografijom Štefica Cerjan Stefanović. U Institutu »Ruđer Bošković« kromatografijom se bave znanstvenici okupljeni oko Marijana Ahela, u INI se kromatografijom isključenjem do umirovljenja 2011. bavio Nikola Šegudović (1946–2012), na matematičkome modeliranju rade Marica Medić-Šarić (Farmaceutsko-biokemijski fakultet) i Željko Debeljak, a kromatografijom u analizi plinova bave se Vlasta Drevenkar, Vlatka Vađić i Miroslava Čačković u Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada.
