Krbavska ili Modruška biskupija, nekadašnja katolička biskupija sa sjedištem u Krbavi (vjerojatno Mrsinj). Osnovana je 1185. na crkvenoj sinodi u Splitu; njezin prvi biskup bio je splitski kanonik Matej, a biskupovao je 35 godina. Osim Krbave obuhvaćala je srednjovjekovne župe Novigrad (danas Todorovo u Bosni), Drežnik, Plaški, Modruš i Vinodol. Nakon Mrsinja, sjedište biskupije bilo je u Udbini i od 1460. u Modrušu (od tada se naziva Modruška biskupija), a nakon krbavskoga poraza 1493. i opasnosti od Turaka u Novom Vinodolskom, gdje je biskup bio pod zaštitom moćnih Frankapana. Biskupija je 1640. bila pripojena Senjskoj biskupiji, tako da su ostavljena dva kaptola i jedno biskupsko sjedište u Senju. Nastojanjem bečkoga dvora ta sjedinjena biskupija odvojila se od Splitske metropolije i bila pripojena Ostrogonskoj metropoliji. Senjsko-modruška biskupija bila je ukinuta 1969. i uključena u novoosnovanu Riječko-senjsku nadbiskupiju, a 2000. na području nekadašnje senjsko-modruške ustanovljena je Gospićko-senjska biskupija. Najpoznatiji krbavsko-modruški biskupi bili su Nikola Modruški (1461), Šimun Kožičić Benja (1509–36) i Petar Pavao Vergerije Mlađi (1536). Od kasnoga srednjeg vijeka na području biskupije postojali su samostani pavlina i franjevaca, te, u manjem broju, benediktinaca i dominikanaca, a od pol. XVIII. st. u Karlobagu su djelovali kapucini. Na prijelazu XV. i XVI. st. većina samostana nestaje.
