kravata (njem. Krawatte < franc. cravate), vrpca od tkanine (svile, pamuka, vune i dr.) što se nosi oko vrata, obično provučena kroz ovratnik košulje ili bluze i vezana na različite načine (duga kravata, »leptir« kravata). Isprva su ju nosili rimski vojnici; vrsta kravate bio je i rimski focale, koji je štitio vrat od hladnoće. Ponovno su ju uveli kao sastavni dio vojne odore, u obliku široke vratne marame, vojnici hrvatske regimente Luja XIV. u XVII. st. Upravo je tada preinakom hrvatskoga imena Cravates, Croates: Hrvati bila izvedena francuska riječ cravate. Od kraja XVII. i početka XVIII. st. u uporabi su dva izraza: Steinkirk i cremonska kravata. Prvi je uvriježen od 1692., nakon bitke kraj Steinkirka u Belgiji, kada su pobjedonosni francuski vojnici nosili kravate. Žene su također prihvatile taj odjevni detalj i prilagodile ga vlastitom ukusu. Cremonska kravata dobila je naziv po vrpci ukrašenoj naborima koju su 1702. nosili vojnici nakon zarobljivanja kraj Cremone. Za Francuske revolucije, iz prosvjeda protiv svega staroga, nosile su se crne kravate. Od XVIII. st. kravata je postala značajan detalj muškog odijevanja. Potkraj XIX. st. njezin se oblik približio današnjemu, pa je za svako prigodno odijelo bila propisana posebna kravata.
Danas su najcjenjeniji materijal za izradbu kravata svilene tkanine plemenita sjaja i maštovitih uzoraka, u pravilu dobivenih žakardnim tkanjem. Osim svile, vrlo se cijene filamentna acetatna vlakna, a u novije doba kravate se izrađuju i od drugih vrsta vlakana (posebno poliesterskih) pa i od prirodne i umjetne kože.
