Kalevala [kα'lεvαlα] (finski: Zemlja Kaleve, tj. Finska), finski narodni ep što ga je iz narodnih pjesama kompilirao E. Lönnrot (1802–84). Tzv. Stara Kalevala, u 32 pjevanja sa 12 078 stihova, objavljena je 1835. Nova Kalevala, objavljena 1849., ima 50 pjevanja sa 22 795 stihova. Narodne pjesme koje su ušle u Kalevalu najbolje su sačuvane u Kareliji, a smatra se da potječu iz zapadne Finske. Nastale su vjerojatno u srednjem vijeku i sačuvale se u predaji pučkih pjesnika; počele su se bilježiti tek u XVIII. st. – Ep govori o pothvatima sinova diva i junaka Kaleve (tj. Finaca) u borbi protiv Pohjole, zemlje Sjevera (Laponije). – Kalevala je pisana u osmercima bez rime, s obiljem aliteracija, ponavljanja i epiteta. Pojavivši se u doba nacionalnog romantizma u Europi, Kalevala je dala značajan poticaj finskomu narodnom preporodu i stoji na početku moderne finske književnosti. Njome su se nadahnuli književnici (A. Kivi, Juhani Henrik Erkko, J. Aho), slikari (A. Gallén-Kallela) i glazbenici (R. Kajanus, J. Sibelius). Po uzoru na Kalevalu stvoren je estonski narodni ep Kalevipoeg, a na nju se ugledao i H. W. Longfellow, pišući svoju epsku poemu Hiawatha. Kalevala je prevedena na mnoge jezike.
