Jurišić, Blaž

Jurišić, Blaž, hrvatski jezikoslovac (Vrgada, 15. I. 1891Zagreb, 10. II. 1974). Na rodnom je otoku završio pučku školu, a klasičnu gimnaziju u Zadru. U Beču 1911. počeo studirati pravo, 1912. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu upisao filozofiju, hrvatski i njemački jezik. Doktorirao 1916. disertacijom Psihologija pažnje. Na Pravnom fakultetu diplomirao 1921. i doktorirao 1924. Radio je 1917–45. u Zagrebu kao profesor na gimnaziji i na Višoj pedagoškoj školi. Godine 1941. ravnatelj Hrvatskoga državnoga ureda za jezik, 1943. dao ostavku, odbio mjesto na Filozofskom fakultetu i vratio se na Višu pedagošku školu. Godine 1945. bio je premješten na Višu pedagošku školu u Splitu, zatim je od 1949. radio u Zagrebu u JAZU, najprije u Jadranskom institutu, a potom u Institutu za jezik. Umirovljen je 1959. – Istraživao je pomorsko nazivlje (Pomorski izrazi u Vitezovićevu rječniku, 1956), glagoljske spomenike (Glagoljski spomenici otoka Vrgade, 1962), jadransku toponimiju. Objavljene knjige Nacrt hrvatske slovnice, I, Glasovi i oblici u poviestnom razvoju (1944., pretisak 1992), II, Tvorba imenica u povijesnom razvoju (1992), Rječnik govora otoka Vrgade, I, Uvod (1966), II, Rječnik (1973) prve su te vrste u kroatistici. Bio je vrlo aktivan u kulturnom životu između dvaju svjetskih ratova. God. 1930–41. uređivao je Hrvatsku reviju. Posmrtno je objavljen Dnevnik Blaža Jurišića (1994).

Citiranje:
Jurišić, Blaž. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 26. 11. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=29581>.