Jellinek [je'linek], Georg, njemački pravnik (Leipzig, 16. VI. 1851 – Heidelberg, 12. I. 1911). Nakon habilitacija za filozofiju prava (1879) i opće državno i međunarodno pravo (1882), zbog klerikalno-antisemitskih spletaka napustio Beč te predavao u Baselu (1889–91) i Heidelbergu (1891–1911). U djelu, utjecajnom i izvan njemačkoga govornog područja, Opća teorija države (Allgemeine Staatslehre, 1900) državu poima i kao društvenu pojavu i kao pravni poredak. Jellinek smatra da pravni poredak ovisi o državi, a vezanost države pravom objašnjava teorijom samoobvezivanja (Selbstverpflichtungslehre). Shvaćanjem prava kao etičkoga minimuma izbjegava pozitivizam, a znanstv. zahtjev čiste pravne konstrukcije povezuje s nastojanjem da i pravno dade važnost filozofskim, povijesnim i društvenim vezama. Prema Jellineku normativna snaga faktičnoga ne vodi k afirmaciji prazne moći. U pravnodogmatskim radovima bavi se međunarodnim pravom i pravom savezne države, pojmom zakona te, prije svega, sustavom subjektivnih javnih prava. Glavna djela: Nauk o povezivanjima država (Die Lehre von den Staatenverbindungen, 1882), Zakon i uredba (Gesetz und Verordnung, 1887), Sustav subjektivnih javnih prava (System der subjektiven öffentlichen Rechte, 1892), Tumačenje ljudskih i građanskih prava (Die Erklärung der Menschen- und Bürgerrechte, 1895), Odabrani spisi i govori (Ausgewählte Schriften und Reden, I–II, 1911).
