Jandl, Ernst, austrijski pjesnik (Beč, 1. VIII. 1925 – Beč, 9. VI. 2000). Najduhovitiji zastupnik tzv. konkretne poezije, blizak avangardnoj Bečkoj grupi (Wiener Gruppe) u 1950-ima. Uz nerazumijevanje i zabrane objavljivanja, tek je 1966. objavio zbirku pjesama za recitiranje (tzv. govornih pjesama) pod naslovom Zvuk i Lujza (Laut und Louise). Usporedno je objavljivao i na radiju: poeziju s elementima svakidašnjega govora i društvene kritike. Unatoč prividnoj lakoći, zbirke mjehuri govora (sprechblasen, 1968), umjetno stablo (der künstliche baum, 1970), serijska noga (serienfuß, 1974) imaju čvrsto utemeljenje u njegovim esejima i kasnijim predavanjima o mogućnostima i granicama jezičnog eksperimenta (1984). Sa suprugom F. Mayröcker stvorio je nove oblike radiodrame: Pet ljudskih čovjeka (Fünf Mann Menschen, 1969). Jezični eksperiment služio mu je kao dosjetljiv oblik društvene kritike.
