Jancsó [jα'nčọ:], Miklós, madžarski filmski redatelj (Vác, 27. IX. 1921 – Budimpešta, 31. I. 2014). Studirao pravo i etnografiju u Cluju (madž. Kolozsvár, Rumunjska), gdje je 1944. stekao i doktorat prava. Ratni zarobljenik u SSSR-u, zatim upisao Akademiju za kazalište i film u Budimpešti; od 1950. režira dokumentarne reportaže i nastavne filmove. U igranome filmu javio se 1958., međunarodna priznanja stekao nakon filma Golaći (Szegénylegények, 1965) s temom iz razdoblja obračunavanja s pristašama L. Kossutha. Realistički režirane povijesnopolitičke meditacije pretežito o revolucionarnim zbivanjima, koje se ističu i vrlo dugim kadrovima, donijele su mu u inozemstvu prestiž najistaknutijega madžarskog redatelja modernističkog usmjerenja. Ostali značajniji filmovi: Zvijezde i vojnici (Csillagosok, katonák, 1967), Muk i krik (Csend és kiáltás, 1968) i Crveni psalam (Még kér a nép, 1972., nagrada za režiju u Cannesu).
