İskenderun [iske'~] (prije Aleksandreta, također Alexandretta), grad i luka na jugoistočnoj obali istoimenoga zaljeva u Sredozemnom moru, u pokrajini Hatay u južnoj Turskoj; 186 706 st. (procjena 2022). Nalazi se u podnožju planine Nur, u blizini (70 km) tursko-sirijske granice. Velika džamija, džamija Nihal Atakaş, pravoslavna crkva. Tehničko sveučilište (2015). Arheološki i pomorski muzej. Tvornice željeza i čelika, umjetnoga gnojiva, stočne hrane. Prehrambena (rižino i druga biljna ulja, brašno, konzervirana hrana, preradba rajčice), tekstilna (preradba pamuka) i automobilska industrija; rafinerija i prekrcaj nafte. U poljoprivrednoj okolici proizvodnja agruma, maslina, žitarica, kikirikija i grožđa. Luka İskenderun četvrta je najveća luka u Turskoj (druga najveća turska luka na mediteranskoj obali), s godišnjim kapacitetom prekrcaja tereta od 8,7 milijuna tona. Turizam. Zračna luka. – Grad je osnovan 333. pr. Kr. nakon Aleksandrove pobjede nad Darijem III. kod Isa (Aleksándreia katà Issón). Arapski (VII. st.; Iskandarūn), bizantski (968), križarski (1097), mamelučki (1268). Od 1516. u sastavu je Osmanskoga Carstva. Godine 1918. stvoren je autonomni sandžak, koji je 1920. pripojen području Sirije pod francuskom upravom (Sandjak d’Alexandrette). Turska je vojska 1938. zaposjela sandžak, a 1939. francusko-turskim sporazumom pripao je Turskoj pod promijenjenim imenom Hatay. Tijekom II. svjetskog rata grad je bio važna pomorska baza Saveznika.
