insolacija (latinski insolatio: osunčanje, osunčavanje).
1. U geofizici, obasjavanje Zemljine površine Sunčevim zrakama, koje ima toplinsko, svjetlosno i biol. djelovanje. Insolacija ovisi o visini Sunca nad horizontom, položaju obasjane površine, visini nad morskom razinom, oblačnosti i prozirnosti atmosfere. Mijenja se u tijeku dana, i od dana do dana (od 0 do 6 J/cm² u minuti). I. je najvažniji izvor topline na Zemlji i glavni uzrok toplinskih pojava u atmosferi, hidrosferi i na Zemljinoj površini, te biofizikalnih i biokemijskih procesa u biljnim i životinjskim organizmima. Ona je najznačajniji faktor u formiranju klime. Pod utjecajem insolacije stijene se po danu zagrijavaju, a kako se noću naglo hlade, postupno pucaju, krše se i drobe u pijesak i prašinu. Taj je proces najjači u pustinjama i na visokim planinama, gdje je velika razlika u temperaturi dana i noći, a nema biljnoga pokrova koji bi zaštitio stijene.
2. U meteorologiji, trajanje obasjavanja Suncem ili osunčavanje, vrijeme u kojem je neko mjesto na Zemlji izravno ozračeno Sunčevim zrakama. Razlikuje se stvarno osunčavanje, koje ovisi o otvorenosti obzora, duljini vidljivoga dijela dana i naoblaci, te astronomski moguće osunčavanje, koje se može izračunati uz pomoć Sunčeve deklinacije i zemljopisne širine promatranoga mjesta. U Hrvatskoj najviše sati osunčavanja imaju mjesta na srednjem i južnom Jadranu (godišnje približno 2700 sati), dok se prema unutrašnjosti godišnje osunčavanje smanjuje približno do 2000 sati. Godišnje moguće trajanje insolacije kreće se do 4460 sati na jugu zemlje.
3. U arhitekturi, izravno obasjavanje unutarnjih i vanjskih prostora Sunčevim zrakama, što ima znatan utjecaj na uvjete boravka i rada ljudi u tim prostorima, pa je insolacija jedan od značajnih čimbenika arhitektonskoga i urbanističkoga projektiranja. Pritom se nastoje iskoristiti povoljni učinci insolacije (zagrijavanje prostora zimi, prirodna rasvjeta, antibakterijsko djelovanje, pozitivan psihološki učinak, vizualni doživljaj kontrasta svjetla i sjene), a ukloniti nepoželjni (pretjerano zagrijavanje prostora, blještavilo), bez obzira na upadni kut, jakost i spektralnu raspodjelu Sunčevih zraka, koji se mijenjaju tijekom dana i godine, a ovisni su i o geografskoj širini te atmosferskim prilikama. Stupanj insolacije određuje se prema namjeni prostora, a moguće ga je postići odabirom povoljnoga razmještaja zgrada, orijentacije njihovih pročelja i unutar. prostora (npr. istočna orijentacija spavaonica, južna orijentacija prostora za dnevni boravak, sjeverna za radne prostore) te razmještajem i veličinom prozorskih otvora. Zaštita od pretjerane insolacije provodi se među ostalim i istakama iznad prozora, rebrenicama s vertikalnim ili horizontalnim lamelama, tendama i roletama, reflektirajućim staklima, sadnjom listopadne vegetacije ispred pročelja i sl. Kvalitetnim oblikovanjem zgrada, tj. korištenjem toplinskoga učinka insolacije, moguće je postići znatne energetske uštede u zagrijavanju zgrada.
