inokulacija (latinski inoculatio: cijepljenje).
1. U biotehnologiji, unošenje cjepiva ili inokuluma, tj. materijala pripravljenog iz uzgoja bakterija, virusa, spora itd., u živo biljno ili životinjsko tkivo, mlijeko ili hranjivu podlogu, radi razmnožavanja specifičnih mikroorganizama i provedbe biotehnoloških procesa. Cjepivo se može unositi i u tlo radi poboljšanja njegove djelotvornosti pri uzgoju biljaka. Tako se, primjerice, cjepivo dušičnih bakterija unosi u tlo radi ubrzanja rasta mahunarki. U industrijskom višefaznom uzgoju mikroorganizama sadržaj manjega bioreaktora, tj. mikrobna kultura dobivena uzgojem u manjem bioreaktoru (prethodna bioprocesna faza), cjepivo je za hranjivu podlogu u većem bioreaktoru (sljedeća bioprocesna faza).
2. U medicini, namjerno unošenje oslabljenih patogenih klica u organizam radi postizanja imunosti. Prije uvođenja cijepljenja, cijepljenje protiv boginja obavljalo se izvornom inokulacijom virusa boginja s bolesna na zdrava čovjeka. (→ cijepljenje)
