Hoško, Franjo Emanuel, hrvatski crkveni povjesničar (Antunovac Pakrački, 25. III. 1940 – Rijeka, 1. I. 2019). Franjevac. Predavao crkvenu povijest na više hrvatskih crkvenih učilišta (Visoka bogoslovna škola u Rijeci, Katehetski institut i Institut za teološku kulturu laika Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu); od 2000. predavao je crkvenu povijest na područnom studiju Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Rijeci. Župnik i poglavar u samostanima u Zagrebu i na Trsatu; generalni definitor Franjevačkoga reda u Rimu (1991–97). Bavio se istraživanjem izvorne građe i rukopisnih djela franjevačkih i pavlinskih knjižnica u kontinentalnoj Hrvatskoj te značenjem njihova kulturnoga, prosvjetnog i vjerskog djelovanja. Glavna djela: Prosvjetno i kulturno djelovanje bosanskih i hrvatskih franjevaca tijekom XVIII. stoljeća u Budimu (I–II, 1978), Negdašnji hrvatski katekizmi (1986), Marijan Jaić, obnovitelj među preporoditeljima (1996), Euzebije Fermendžin: crkveni upravnik i povjesnik (1997), Franjevci u kontinentalnoj Hrvatskoj kroz stoljeća (2000), Franjevci i poslanje Crkve u kontinentalnoj Hrvatskoj (2001).
