Han Yu [xan jy] (pinyin; tradicionalno Han Yü, poznat i kao Han Wengong / Han Wen-kung), kineski prozaik, pjesnik i filozof (Dengzhou, Henan, 768 – Chang’an, 824). Bio je visoki državni službenik te predavač na Carskome sveučilištu. Prvi je predstavnik neokonfucijanizma. Kao filozof protivio se utjecaju daoizma i budizma; zbog pamfleta protiv prenošenja ostataka Budina prsta u prijestolnicu, kažnjen (819) na godinu dana progonstva u južnu Kinu. Zastupao reformu proze i povratak na jednostavan stil, gu-wen (drevna proza), popularan za dinastije Han (206. pr. Kr. do 220), za razliku od umjetnog i teškog stila koji je prevladao od IV. stoljeća, pen-wen (usporedna proza). Njegovi eseji, među kojima je programatski O istraživanju puta (Yuan dao), pripadaju najljepšim kineskim proznim tekstovima. Pokušao provesti i reformu pjesničkoga jezika (Jesenje misli – Qiu kuai shi). Većina mu je tekstova objavljena u Sabranim djelima (Han Changli ji).
