gradina, naziv za utvrđena naselja podizana od prapovijesnih vremena do srednjeg vijeka na prirodno zaštićenim položajima, najčešće uzvisinama, ali i u močvarama i ravnicama. Utvrde su tvorili rovovi, zemljani i kameni nasipi, drvene palisade, kameni bedemi. Služile su kao utvrđena naselja, pribježišta (refugiji) ili pak kao promatračnice. Podizane su po cijeloj Europi. U sjevernoj Hrvatskoj gradine su podizane već tijekom neolitika i eneolitika (Sopot, Otok, Klokočevik, Vučedol, Sarvaš, Osječenica), dok su u Lici, Istri (gdje se nazivaju kasteljerima), Hrvatskom primorju, Dalmaciji najbrojnije one iz brončanog i osobito željeznoga doba, kada su ta područja nastavala različita ilirska plemena. Prapovijesna naselja, nastanjena tijekom bakrenoga, brončanog i željeznoga doba, nerijetko nastavljaju život i kao utvrđeni rimski gradovi (Bribir, Pula i dr.).