Gorbačov, Mihail Sergejevič

ilustracija
GORBAČOV, Mihail Sergejevič

Gorbačov [garbač’o'f], Mihail Sergejevič (Sergeevič), sovjetski i ruski političar i državnik (Privolje, 2. III. 1931Moskva, 30. VIII. 2022). Diplomirao je pravo na Moskovskom sveučilištu 1955. Politički je napredovao u Stavropoljskom kraju, gdje je 1970. postao prvi sekretar regionalnoga partijskoga komiteta, a 1971. član CK Komunističke partije Sovjetskog Saveza – KPSS-a. Prešao je 1978. u Moskvu te je kao štićenik partijskog ideologa M. Suslova i šefa KGB-a J. Andropova brzo napredovao: 1978. sekretar CK KPSS-a za poljoprivredu, 1979. kandidat za člana Politbiroa, a 1980. punopravni član Politbiroa CK KPSS-a. Istupao je s reformskim zamislima Andropova kao generalnog sekretara CK KPSS-a, a nakon njegove smrti (1984) i kratkotrajne vladavine konzervativca K. Černjenka, izabran je 1985. za generalnoga sekretara CK KPSS-a. Potaknuo je program brze tehnološke modernizacije gospodarstva i državne uprave. Zbog slabih rezultata 1987. potaknuo je korjenitije reforme radi oslobođenja kulture od političke stega i radi veće slobode tiska (glasnost), kao i restrukturiranja gospodarskog i političkog sustava (perestrojka), uvođenjem tržišnih mehanizama i elemenata izborne konkurencije (liste s više kandidata, tajni izbori). Usmjeravao je vanjsku politiku prema smanjivanju napetosti između velesila te okončanju hladnoga rata. U prosincu 1987. potpisao je s američkim predsjednikom R. W. Reaganom sporazum o uništenju zaliha nuklearnih projektila srednjega dometa, a tijekom 1988–89. nadzirao je povlačenje sovjetske vojske iz Afganistana. Njegova je politika ohrabrivala reformske promjene u državama Istočnoga bloka, a kada su 1989–90. uspostavljene nekomunističke vlade u Poljskoj, DR Njemačkoj, Madžarskoj i Čehoslovačkoj, složio se s odlaskom sovjetske vojske iz tih država. U ljeto 1990. pristao je na ujedinjenje Njemačke. Kako bi učvrstio svoju vlast, u listopadu 1988. preuzeo je i mjesto predsjednika prezidija Vrhovnog sovjeta SSSR-a, kojemu su ustavnim promjenama bile dane široke izvršne ovlasti. U ožujku 1990. izabran je za prvoga predsjednika SSSR-a. Njegova je reformska politika dovela do demokratizacije i decentralizacije sovjetskog društva i države, ali nije mogla riješiti sve dublju gospodarsku i političku krizu. Za neuspjelog puča konzervativnih snaga u kolovozu 1991., dok je tri dana bio u kućnom zatvoru, izgubio je politički utjecaj, a njegovu je ulogu preuzeo predsjednik Ruske Sovjetske Socijalističke Republike B. Jeljcin. Nakon odluke konstitutivnih republika da umjesto SSSR-a uspostave Zajednicu neovisnih država, Gorbačov je 25. XII. 1991. podnio ostavku na mjesto predsjednika SSSR-a, pa je ta država prestala postojati. Za doprinos svjetskom miru dobio je Nobelovu nagradu za mir 1990. U novije doba bio je aktivan kao kritičar režima V. Putina. Njegova knjiga Perestrojka prevedena je na sve važnije svjetske jezike.

Citiranje:
Gorbačov, Mihail Sergejevič. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 3. 12. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=22683>.