Amazona (vjerojatno od domorodačke riječi amasunu: šum velike vode) (port. Rio Amazonas, španj. Río de las Amazonas), rijeka u Južnoj Americi (pretežno u Brazilu), duga 6436 km (nakon Nila najdulja na svijetu), s porječjem od 7 049 980 km². Nastaje spajanjem rijeka Marañón, Huallaga i Ucayali, koje izviru u peruanskim Andama. U srednjem toku zove se Solimões. Teče prostranom aluvijalnom nizinom od zapada prema istoku i prima oko 1000 pritoka, od kojih 100 plovnih, 17 pak duljine između 1500 i 3600 km.
Najveći su desni pritoci: Yavari (Javari), Jurumá, Tefé, Purús, Madeira, Tapajós, Xingú, Tocantins; lijevi: Napo, Putumayo (Içá), Japura (Caquetá), Rio Negro. Kraj grada Iquitosa široka je 1,8 km, kod Manausa 5 km, kod Santaréma 15 km, kod Pôrto de Moza 80 km. U Atlantski ocean ulijeva se velikim estuarijem širokim oko 300 km. Dubina korita kod Óbidosa (800 km uzvodno od ušća) iznosi 135 m, a na ušću 25 do 45 m. Amazona je vodom najbogatija rijeka svijeta. Njezinim koritom nizvodno od utoka rijeke Xingua protječe 179 800 m³/s, odnosno 20 do 25% ukupne vode svjetskih rijeka. Dotok zamuljene vode toliko je snažan da muti more (Atlantski ocean) na udaljenost od oko 300 km. Taloženjem materijala na ušću godišnje nastaje oko 65 000 km² zemljišta, odnosno mnoštvo otoka (najveći Marajó). Plimni val (pororoca), visok do 5 m, prodire velikom brzinom iz Atlantskog ocena i dopire 1400 km uzvodno od ušća. Važan unutarnji vodeni put, Amazona je s plovnim pritocima donedavno bila jedina prometnica golemog prostranstva (nizina Amazone obuhvaća 5 milijuna km²). Plovna je 4100 km; za brodove do 10 000 tona do Manausa (1609 km uzvodno od ušća), a za one do 3000 tona do Iquitosa (3701 km). Glavne luke: Iquitos (Peru), Manaus, Óbidos, Santarém, Selém; najživlji promet ima Manaus (prekrcaj s oceanskih brodova na riječne i obrnuto). Nizina Amazone pokrivena je tropskom kišnom šumom (oko 40% teritorija Brazila). U vodama Amazone živi oko 1500 klasificiranih (piranja, električna jegulja, ugori) i oko 1000 neklasificiranih vrsta riba, a od gmazova krokodili, kornjače, zmije (pitoni, udavi) i dr. Prvi je rijekom prošao F. Orellana (1541–42), a uzvodno je prvi putovao P. Texiera 1637–38. Istraživali su je S. Fritz (1689), Ch. de La Condamine (1743), A. von Humboldt (1800), J. B. von Spix i C. von Martius (1819–20), H. W. Bates (1848–59), J. N. Crevaux (1877–82) i dr. Istraživanjem rijeke i njezina porječja (Amazonija) u suvremeno doba bave se mnogobrojne institucije iz svih krajeva svijeta. U XIX. st. uspostavlja se redovita brodska plovidba i osnivaju stalna naselja bijelaca (potkraj XIX. i na početku XX. st. intenzivno se iskorištava kaučukovac). Brazilski car Petar (Pedro) II. osnovao je 1852. pokrajinu Amazonu (savezna država od 1889) sa središtem u Manausu. Stanovništvo bazena Amazone (oko 4 milijuna, od toga oko 75 000 Indijanaca) uglavnom živi duž vodenih tokova, osobito oko ušća Amazone (Belém-Amapá) i oko utoka Rio Negra (Manaus). Velika izoliranost amazonskog prostora smanjena je razvojem zračnoga prometa i izgradnjom cesta (transamazonska autocesta od peruansko-brazilske granice do luke Recife i dr.), naseljavaju se golemi pusti prostori amazonske regije. U bazenu Amazone iskorištava se drvo, ondje su velika ležišta nafte, kositrene, željezne i manganove rude, boksita i dr.
