ferit (prema lat. ferrum: željezo).
1. Naziv za alfa-željezo, alotropsku modifikaciju željeza stabilnu do 911 °C, također strukturni sastojak tehničkoga željeza i čelika u obliku čvrste otopine malih količina ugljika u alfa-željezu, mješoviti oksid koji se sastoji od spoja željeznog(III) oksida, Fe2O3, s jednim ili dva oksida nekoga najčešće dvovalentnog metala (kobalt, mangan, magnezij, kadmij, olovo, bakar, nikal, cink, barij).
2. Elektrokeramički tehnički materijal izrazitih magnetskih svojstava. Feriti su feromagnetični poput željeza, ali s mnogostruko većom električnom otpornošću, pa se zato u njima gotovo ne stvaraju vrtložne struje. Svojstva im ovise o sastavu, pa neki imaju malu koercitivnost i strmu krivulju histereze (npr. Zn, Mn-feriti), a neki veliku koercitivnost i remanenciju (npr. Ba-ferit). Ako se lako magnetiziraju i demagnetiziraju, prikladni su za primjenu u tehnici visokih frekvencija i upotrebljavaju se kao magnetski materijali za memorije elektronskih računala te za jezgre električnih zavojnica, visokofrekventnih transformatora i magnetskih antena (tzv. feritnih antena). (→ magnetizam)
