fenotip (feno- + -tip), izgled nekog organizma, zbroj svih njegovih oznaka kojima su obuhvaćene sve izvanjske i unutar. strukture i funkcije organizma koje se, već prema razinama, istražuju morfološkim, anatomskim, fiziološkim, biokemijskim i biofizikalnim metodama. Fenotip je rezultat međudjelovanja između genotipa i okoline. Kao takav, on ne izražava konstantno svojstvo organizma, već može tijekom života i razvoja jedinke, u okvirima genetski utvrđene reakcijske norme, podlijegati promjenama izazvanima unutar. i izvanjskim utjecajima (npr. djelovanju okoline i starenju). Nadalje, u fenotipu se ne očituju sve naslijeđene mogućnosti genotipa jer su neke od njih rezultat latentnih, recesivnih ili inhibiranih gena. U molekularnoj genetici za fenotip vrijedi: određeni gen ima određeni redoslijed parova baza u svojem DNK-u i taj redoslijed sadržava informaciju potrebnu za djelovanje gena; to se djelovanje očituje u fenotipu. Promjenom toga redoslijeda mijenja se informacija, a time i djelovanje gena, čime se mijenja i fenotip. Standardni fenotip zove se divlji fenotip, a taj se razlikuje od tzv. mutiranih fenotipova, koji su rezultat nasljednih promjena genotipa nastalih mutacijom.
